U banjolučkoj katedrali je 14. 11. 2015., dan nakon održanog Međunarodnog studijskog dana „20 godina od završne faze protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i drugih “ slavljena koncelebrirana Misa zahvalnica za sve preživjele i pokojne članove biskupije.
Misu je predslavio biskup Franjo s još 8 svećenika. Uz domaće župljane na sv. Misi je bila oveća skupina raseljenih katolika iz banjolučkog kraja koji žive u Zagrebu i okolici. Bila je to ujedno i prigoda da svi nazočni zahvale Bogu za 30 godina biskupske službe biskupa Franje, kojega je sveti papa Ivan Pavao II imenovao biskupom 28. listopada 1986. godine.
U uvodnoj misli biskup je izrazio zahvalnost Bogu na njegovu vodstvu kroz sve godine njegova djelovanja i zauzimanja za Božji narod u ovoj biskupiji. Zahvalio je i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama – živima i pokojnima – za blisku suradnju tijekom teških godina rata i poraća. Također je uputio riječi zahvale i ohrabrenja svim vjernicima koji su bili prisutni. Kao nakanu sv. Mise biskup je molio za sve članove svoje biskupije koji su rasuti po cijelome svijetu.
U prigodnoj propovijedi biskup Franjo je najprije podsjetio nazočne na vlastito obećanje koje je dao – kao i svaki biskup na svome ređenju – da će se „kao dobri otac brinuti za sveti Božji narod i upravljati ga na putu spasenja“. Ustvrdio je kako se od njega s pravom očekivalo da bude vjerodostojan i dosljedan unatoč izuzetno dramatičnim vremenima koja su uslijedila tijekom obavljanja povjerene mu službe.
Podsjetio je na ponašanje biskupa, svećenika i vjernika tijekom ratnih zbivanja. Ustvrdio je da im je svima – uz Božju pomoć – uspjelo ostati na temeljima Kristova Evanđelja, u prakticiranju ne samo praštanja nego i ljubavi prema neprijateljima. I ovaj put je podsjetio na dužnost svakog Kristova sljedbenika da se neumorno bori protiv laži, nepravde i zla, a to uključuje i borbu i zauzimanje na pravo katolika banjolučke biskupije na njihov rodni kraj i njihove rodne župe.
Biskup je – između ostalog – naglasio kako je važno biti svjestan svoga kršćanskog – katoličkog identiteta – gdje god i kada god to bilo. Osvrnuo se na – po katolike – fatalnu nezainteresiranost vlasti na području banjolučke biskupije koja ne čini ništa kako bi došlo do povratka brojnih prognanih i izbjeglih katolika. „Ljubav prema bližnjemu, kojoj nas Krist uči, mora biti pokazatelj da smo mi ljudi nade, oprosta, ljubavni, mira i pomirenja i da možemo, gdje god se nalazili zračiti toj Kristovoj zapovijedi“ istakao je među ostalog biskup.
Na koncu Mise biskup je zajedno sa svim prisutnima otpjevao Te Deum a iza blagoslova načinjena je zajednička spomen fotografija svih prisutnih.
Nakon proslave sv. Mise svi prisutni su se okupili u zgradi Ordinarijata na zajedničko druženje i gozbu ljubavi.
U dvorani Ordinarijata upriličena je izložba fotografija i dokumenata o dramatičnim događajima iz ljeta i jeseni 1995. godine.
Tijekom druženja zapjevale su se i stare banjolučke pjesme kao i mnoge druge pučke popijevke i narodne pjesme vezane uz banjolučki kraj i Bosnu. (tabb)
Comments are closed.
